Hvala na posjeti i navratite opet mašala!
Na autoputu za Drezden, ja za kućom čeznem, na autoputu za Drezden, vene ću da reznem.
Na pumpi u zoru, na putu za Drezden, s bavarskom pivom, ja za kućom čeznem.
Na pumpi u podne, na putu za Drezden, slike starog kraja, ja za kućom čeznem.
Na pumpi u suton, na putu za Drezden, vjetar nosi žuto lišće i jedan otpali kesten.
Na autoputu za Drezden, ja za kućom čeznem, na autoputu za Drezden, vene ću da reznem.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Bila je moja bella donna, prije prve brige prije prve bore. Ljubila me uz noćno more, prije rane zore, prva mi amore.
Ljeto je dugo bilo, ludo se pilo slatko se snilo. A kad prođe kolovoz, mahnu ciao i sroza me skroz, pa ja u Ploče na voz.
Dok voz se lagano vuče, dolinom Neretve, kao da su opet tu, njene oči zelene.
Kroz tunele mračne, klizimo ja i moja tuga, Bosnom savila pruga, kiša, sunce i duga.
Lišće je suho i žuto, zima se sprema, sve miriše na snijeg, i nje više nema.
Sanjam topli kamen, stare rimske ćuprije, dok ležim sasvim sam, pod dimnjacima Zenice.
Vrele usne lijepe donne, iz sunčane Verone, bijahu samo moje, jedne ljetne sezone.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Bila je zima, jedne godine, grad prekriše, zimske pahulje. I bilo je jedno šetalište, i drvene klupe i drveće, i jedna rijeka, što još uvijek tuda protiče. I ja sam bio tu, u zimskom kaputu, sa zebnjom u srcu, tebe sam čekao.
Sjećam se ulice, zaleđene, škripanja snijega i punog mjeseca. Iza zavjesa, sjene su igrale, neke svoje živote, meni strane uloge.
Na terasi hotela, nije bilo stolova, ni svatova nije bilo, baš nikoga. Ni djece, ni kumova, ni uplakanih majki, ni lijepih haljina.
Došlo je proljeće, te godine, sa ulica su nestale bijele pahulje.
Na terasi hotela, svatovi su igrali, sjećam se još dobro dana kad ste se uzeli.
I one zimske noći, kada nisi došla, kada sam prokleo bijele pahulje, a da ni slutio nisam, šta će se zbiti, kad se snjegovi otope.
Da, te zimske noći, kada nisi došla, kada sam prokleo bijele pahulje, a da ni slutio nisam, šta će se zbiti, kad se snjegovi otope.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Već sa šesnaest naučio si živjeti, još od tada znaš, šta ti je činiti. I još uvijek vjeruješ, da ljubav postoji, samo treba znati, tražiti i pronaći.
Gledaš u telefon, nemaš koga nazvati, stalno brineš kako, sve režije platiti. A mora te zovu, čuješ buku valova, još uvijek nisi, umoran od lutanja.
I već odavno, ne kupuješ povratnu, ti si ostao bez svoga, ti rođen si u Saraj'vu.
Sjećaš se još svega, i još te uvijek boli, tjeraš samog sebe, zaboravi. Noći su ti teške, san neće na oči, bodriš samog sebe, i to će proći. Ne pitaš se više, dal je laž il istina, toliko je već ljudi, ubila politika. Pred sebe gledaš, bezgranična pustinja, zvijezde će ti reći, koja ti je putanja.
I već odavno, ne kupuješ povratnu, ti si ostao bez svoga, ti rođen si u Saraj'vu.
I već odavno, ne kupuješ povratnu, ti si ostao bez svoga, ti rođen si u Saraj'vu.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Sudnji je dan, samo što nije, tako bar vele, i baš se vesele.
Račun se svodi, crta se vuče, ne želim se predat, dok srce još tuče.
Zapleši, ne posustaj, zapjevaj, ne odustaj, zagrli čvrsto, ovaj svijet, samo jedan imaš let.
Knjiga je jedna, i druge nema, prijeki se sud opasno sprema.
Račun se svodi, vatre već gore, ostani čovjek druge nek broje.
Zapleši, ne posustaj, zapjevaj, ne odustaj, zagrli čvrsto, ovaj svijet, samo jedan imaš let.
Sve oni znaju, a nemaju pojma, znam da i ti tog si dojma.
Račun se svodi, svjetlo se gasi, u mraku i tmini, nek pjesma nas spasi.
Zapleši, ne posustaj, zapjevaj, ne odustaj, zagrli čvrsto, ovaj svijet, samo jedan imaš let.
Račun se svodi, crta se vuče, ne želim se predat, dok srce još tuče.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Dobro došli, uđite samo, vrhunska predstava počinje, kaput ostavite na garderobi, desno niz hodnik, u zadnjoj sobi.
Podobni glumci kod nas igraju, režiseri iz sjene, drame režiraju, imena poznata, iskusna postava, dobro rekoste, sve sama rodbina.
Znat' ćete brzo, ko vam se sviđa, iako se ponekad o njemu i loše priča. Ko je vidio tako ružno i još iza leđa, nije to u redu, logično da vas vrijeđa.
Biće tu i druge grupe, formiraće svoje trupe, pitomci nebeskog roda, sve sa vjerom u svoga Boga. Odaberite jednu stranu, nema sumnje, izabraćete pravu.
Vidimo se opet za pola vijeka, ista predstava, nova premijera. Ne, nije ovo, tek obično kazalište, dobro nam došli u balkansko pozorište.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Ne želim da budeš kao ja, Sve sam šanse potrošio, Sve sam nade izgubio, A još sam sam, Sasvim sam.
Tamna je, najtamnija noć, Sve su ptice sklopile krila, Prošlo je vrijeme dobrih vila, A još sam sam, Sasvim sam.
Vjetrovi su rastjerali snove, Duša je izgubila svoj raj, Pjesma mi je sve što imam, A već je kraj, Već je kraj.
Pjesma mi je sve što imam, A već je kraj, Već je kraj ...
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Prvi topao dan, Ovog proljeća, U šetnji gradom, Nasmijana lica.
Sunčan dan, Nigdje oblaka, Osmjeh je danas, Iskrena poruka.
Tako smiješan dan, Pomalo nestvaran, Kao da je san, Mašala osjećaj.
Uživaj u trenu, Zaustavi sat, Iskusi sreću, I susret drag.
Čekam te na kavi, A može i čaj, Hajde dodji Osmijeh mi daj.
Tako smiješan dan, Pomalo nestvaran, Kao da je san, Mašala osjećaj.
Razveži korake, Raspleši pločnike, Raspusti brige, Ne žuri nigdje.
Tako smiješan dan, Pomalo nestvaran, Kao da je san, Tako smiješan dan.
Tako smiješan dan, Pomalo nestvaran, Kao da je san, Mašala osjećaj.
Tako smiješan dan, Pomalo nestvaran, Kao da je san, Mašala osjećaj.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
U dane sumorne, Kada sivilo padne, Na gradske ulice, U dane sumorne, Sjeti se da volim te.
Za dugih kiša i mračnih oblaka, Sjeti se mene, sunce ću donijeti, Oblake zdrobiti Za tebe.
Kiša nije kiša, oluja gubi svoj mah, Kada sam s tobom, Kada nisam sam.
U dane sumorne, Kada ništa ne ide, Sreća daleko je, U dane sumorne, Sjeti se da volim te.
Kiša nije kiša, oluja gubi svoj mah, Kada sam s tobom, Kada nisam sam.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band
Noć se spustila nad grad, Pitam se gdje i s kim si sad, Kome poklanjaš osmijehe i strast, Sad kad nema više nas.
Bio sam tvoje nebo i tlo, Sve dok nisam pao na dno, I kao što na kraju to obično piše, Stali smo na tom da ne voliš me više.
Tvoje volim te, Bijaše sve tiše i tiše, Najglasniji znak, Da nismo miii to više.
Jutrom lagano budi se grad, Pitam se gdje i s kim si sad, Na čijem ramenu otvaraš oči, Tko u tvoje odaje kroči.
Odmotavam opet naš film, Vatra se ugasila al još kulja dim, Oči peku, u ušima tišina, U srcu ničeg, samo praznina.
Tvoje volim te, Bijaše sve tiše i tiše, Najglasniji znak, Da nismo miii to više.
Tvoje volim te, Bijaše sve tiše i tiše, Najglasniji znak, Da nismo mi to više.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band