Prodavač kuhanog kukuruza
Od moje kuće do školskog zdanja nije baš neka velika putanja. Starim prolazom kraj kafaana, prošao bih često maglovitim jutrima. Od svih doba najbolje pamtim jesen, žuto lišće nošeno vjetrom. Duge kiše što počnu u septembru, snijeg što ih smijeni tek u decembru. To doba pamte djeca prolaza, po prodavaču kuhanog kukuruza. I po pari što uvijek se širila, iz njegovog malog pokretnog šporeta.
Kuhani dinar, prženi dva, so i salveta papirna. Vrela voda, hladan zrak, sočno zrno, osmijeh blag.
Često sam sa njim pričao, dok sam zbog kiše u prolazu čekao, ja o curama, igri i snovima, on o poslu, prometu i brojkama. Mnoge su se jeseni od tad smjenile, godine okrenule, države nasljedile. Odavno je nestalo malog šporeta, dal je danas živ il zauvijek počiva?
Kuhani dinar, prženi dva, so i salveta papirna. Vrela voda, hladan zrak, sočno zrno, osmijeh blag.
Ma gdje da je i ma koliko daleko, u prvim danima septembra, u tišini i samoći starog prolaza, osjetim miris kuhanog kukuruza.
Kuhani dinar, prženi dva, so i salveta papirna. Vrela voda, hladan zrak, sočno zrno, osmijeh blag.
Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band