Dok koračam ulicama pustim otkucavaju posljednji trenuci ovogodišnjeg šesnaestog studenog.

Ne bi ga tako zvali, dok još bijasmo mladi, al ova večer na snijeg već miriše, pa studeni savršeno paše.

Pamtiš li još Sanja, kako je jezivo hladna, kreševska banja? Sjećaš li se Sanja, kako su duge vojničke noći, podno Triglava?

Češće bi se družili i smijali, da nisu naš bivši svijet onako zapalili.

Što više vremena proteče, to me ta voda, vrelije peče.

Sklopim oči a djetinjstva slike zaigraju, kao janjgije sjaj na osobnom mi platnu.

Pamtiš li još Sanja, kako je jezivo hladna, kreševska banja? Sjećaš li se Sanja, kako su duge vojničke noći, podno Triglava?

Dera s jeseni padine okiti, šarenilom lišća, u kući staroj, baška ljubav, nas puna bašča. Tako je ova nestvarna šema gdje vas uz nas više nema.

Bliski ostajete ...

Ne svaki sat, ne svaku noć il' dan, al kad misli frekvencije zanese ritam nostalgije, nanese stare tonove, mirise i glasove, tad ste opet tu.

Kao kad na starom tranzistoru, potrefiš konačno željenu stanicu. I do narednog daška vjetra nestane šuma, i odjekne ton glasan, i kristalno jasan.

Pa kaže ...

Pamtiš li još Sanja, kako je jezivo hladna, kreševska banja? Sjećaš li se Sanja, kako su duge vojničke noći, podno Triglava?

Nedostaje to klupko minulog vremena koje skupa odmotasmo. A još i više one vremenske niti koje nažalost nikada nismo.

Ostajemo navijek zapisani treptaj u kozmičkom beskraju. Bez nas bi ipak ostala mala crna rupica u Gospodnjem marifetluku.

Pamtiš li još Sanja, kako je jezivo hladna, kreševska banja? Sjećaš li se Sanja, kako su duge vojničke noći, podno Triglava?

Pamtiš li još Sanja, kako je jezivo hladna, kreševska banja? Pošalješ li Sanja, zagrljaj nježni, toj davnoj čežnji, put sjevera?

Pošalješ li Sanja, zagrljaj nježni, toj davnoj čežnji, put sjevera?

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Neki sam dan na ulici, dok je divlja padala kiša, kraj otvorenog šahta u mraku, našao jednu njemačku marku.

Sreća mi obuze srce, radost se tijelom širi, iz tmurnog olujnog neba, tanka svjetlost mi viiri.

Stavih je na dlan, ne bi li mi ugrijala ruku, al topline ne osjetih ništa, na ozeblom svome tijelu.

Bacih hladni srebrenjak, od svoga tijela daleko, možda po njega dođu, možda se vrati neko.

Bacih hladni srebrenjak, od svoga tijela daleko, možda po njega dođu, možda se vrati neko.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Noć se spušta, prekriva grad, umoran i sam, zovem te u san.

I čujem valove, miluju tvoje obale, bezbroj zvijezda na nebu, na moru odraz mjesečine.

Sjedim u vrtu tvom, pored kapije, u tišini noći, čujem ti korake.

Kroz lišće nazirem tvoje obrise, još par stepenica, i bit ćeš kraj mene.

Dok slutim tvojih usana dodir, zastaje vrijeme, miruje svemir.

Sami ti i ja, u našem mraku, okus soli na usnama, miris ljeta u zraku.

Sjedim u vrtu tvom, kraj kapije, u tišini noći, čujem ti korake.

Kroz lišće nazirem tvoje obrise, još par stepenica, i bit ćeš kraj mene.

Dok slutim tvojih usana dodir, zastaje vrijeme, miruje svemir.

Sami ti i ja, u našem mraku, okus soli na usnama, miris ljeta u zraku.

Sami ti i ja, u našem mraku, okus soli na usnama, miris ljeta u zraku.

Noć se spustila, prekrila grad, sretan i snen, spuštam glavu na tvoj dlan.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Sad je kraj, tako mora biti, nema nam dalje, zašto to kriti.

Ne plači, obriši suze, nabaci smijeh, iskreno zbogom, nikad nije grijeh.

Ne brini za mene, ja kao oblak, iznad sam svega, na vjetru plešem, na suncu plačem, forme mijenjam, i vazda se, na put spremam.

Hej oblače, đe si druže, sprema se veče, sunce još peče. Hej oblače, žulja li te zrak, hajmo daleko, zametnimo trag.

Ne brini za mene, ja kao oblak, iznad sam svega, na vjetru plešem, na suncu plačem, forme mijenjam, i vazda se, na put spremam.

Hej oblače, đe si druže, sprema se veče, sunce još peče. Hej oblače, žulja li te zrak, hajmo daleko, zametnimo trag.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Odrastao si s plavom bojom, tri Adidas štrafte na rukavu, svako jutro spuštao loptu, na svježu rosnu travu.

Pa sa kojom godinom više, skupa s rajom iz ulice, pješke uz tramvajske šine, do svetih kapija Grbavice.

Plavo je nebo, plavo je more, i tvoji su snovi u plavoj boji. Igraj Željo, brane se samo, svi u napad, jedan je Švabo.

Dobro pamtiš te zadnje minute i svjetla reflektora, protiv Videotona.

Znaš od tad da fudbal je spoj, čiste sreće i bola, i pravo dobra životna škola.

Plavo je nebo, plavo je more, i tvoji su snovi u plavoj boji. Igraj Željo, brane se samo, svi u napad, jedan je Švabo.

I tvoj će mali, na isti put, ima dobro oko i još bolji šut.

Tekma još traje, svijetli stadion, biće naš Željo opet šampion.

Plavo je nebo, plavo je more, i tvoji su snovi u plavoj boji. Igraj Željo, brane se samo, svi u napad, jedan je Švabo.

Real je velik, ManU je slavan, nikad sa njima, na istu ravan. Željo je mali, ali je pravi, lok se još pari, naloži je stari.

Plavo je nebo, plavo je more, i tvoji su snovi u plavoj boji. Igraj Željo, brane se samo, svi u napad, jedan je Švabo.

Plava je i planeta, naša plava tačka svemira, Željo je voljen, od Vankuvera do Tokija, samo zaiskre suze u snenim očima, za bulevarom Ivice Osima.

Real je velik, ManU je slavan, nikad sa njima, na istu ravan. Željo je mali, ali je pravi, lok se još pari, naloži je stari!

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Od moje kuće do školskog zdanja nije baš neka velika putanja. Starim prolazom kraj kafaana, prošao bih često maglovitim jutrima. Od svih doba najbolje pamtim jesen, žuto lišće nošeno vjetrom. Duge kiše što počnu u septembru, snijeg što ih smijeni tek u decembru. To doba pamte djeca prolaza, po prodavaču kuhanog kukuruza. I po pari što uvijek se širila, iz njegovog malog pokretnog šporeta.

Kuhani dinar, prženi dva, so i salveta papirna. Vrela voda, hladan zrak, sočno zrno, osmijeh blag.

Često sam sa njim pričao, dok sam zbog kiše u prolazu čekao, ja o curama, igri i snovima, on o poslu, prometu i brojkama. Mnoge su se jeseni od tad smjenile, godine okrenule, države nasljedile. Odavno je nestalo malog šporeta, dal je danas živ il zauvijek počiva?

Kuhani dinar, prženi dva, so i salveta papirna. Vrela voda, hladan zrak, sočno zrno, osmijeh blag.

Ma gdje da je i ma koliko daleko, u prvim danima septembra, u tišini i samoći starog prolaza, osjetim miris kuhanog kukuruza.

Kuhani dinar, prženi dva, so i salveta papirna. Vrela voda, hladan zrak, sočno zrno, osmijeh blag.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Za stotinu godina nikog od nas više biti neće, lutaće tad neki novi klinci na njihovom putu do sreće.

Za stotinu godina bit ćeš sasvim bivši, izbrisan iz sjećanja, pod mahovinom vremena.

Čemu ovo sve, uzajamno maltretiranje, svakodnevne sekiracije, međuljudske malverzacije.

Niko još nikad, živ odavde izašao nije, pod našim nogama leže, generacije što lutaše prije.

Ona je ljubila drugog, dok on je volio nju, stalno ponavljana priča, svaka skončana u crnom tlu.

Čemu ovo sve, uzajamno maltretiranje, svakodnevne sekiracije, međuljudske malverzacije.

Za koju milijardu godina sunce će spržiti planetu, i niti slova više ostat neće, o ovom našem svijetu.

U ognju zvijezda nastali, od atoma bljeska saatkani, krugove smo zalud vrtili, u vatri ćemo istoj nestati.

Čemu ovo sve, uzajamno maltretiranje, svakodnevne sekiracije, međuljudske malverzacije.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Bila je to hladna noć, Valjalo je u Zenicu poć, Još jedna baražna utopija, Pred nama velika Italija.

Daleko je finale Daleko Amerika, Rijetka su čuda, Al lopta je okrugla. Jedno je pak jasno, Tu nema dilema, Jebeš bolan svjetsko Koje Bosne nema.

Sto dvadeset minuta, Noć za anale, Srce na terenu I prolaz na penale.

Upališe se svjetla, Svjetske fifa bine, Samo hrabro naprijed, Ne okreći se sine.

Daleko je finale Daleko Amerika, Rijetka su čuda, Al lopta je okrugla. Jedno je pak jasno, Tu nema dilema, Jebeš bolan svjetsko Koje Bosne nema.

Iz St Louis-a sa, Zmajeva gnijezda, Kreće ka nebu, Plavo žuta zvijezda.

Sanjat ćemo skupa, Da se prođe gr'upa, Barba skupio je tim Za naš american dream.

Daleko je finale Daleko Amerika, Rijetka su čuda, Al lopta je okrugla. Jedno je pak jasno, Tu nema dilema, Jebeš bolan svjetsko Koje Bosne nema.

Ostati će zapis, Kad dernek opet mine, Bosanaca ima, I bit će nas sine!

Daleko je finale Daleko Amerika, Rijetka su čuda, Al lopta je okrugla. Jedno je pak jasno, Tu nema dilema, Jebeš bolan svjetsko Koje Bosne nema.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Moj grad, neoprane ulice, tramvajski krugovi bez voznog reda.

Moj grad, poluprazni dućani, djevojke i dječaci, pijace i šverceri.

Novo jutro, dolasci i odlasci, slučajan susret, magla i oblaci.

Nova večer, kino predstave, bircuz gazde i njihove curice.

Moje Sarajevo, kavez kojeg ljubim, i moj život i moja smrt.

Moje Sarajevo, kavez kojeg ljubim, i moj život i moja smrt.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band

Kada padne noć, i kad sjene za'igraju i kad ne budu imali više nijednu laž da nam prodaju.

Tad čekaj me, na uglu stare ulice, gdje asfalt još čuva, naše mladosti otiske.

I bit ćemo slobodni, sami sebi dovoljni, ostaće za nama, sva mržnja i ratovi.

Gradili su moć, dok su nas dijelili, ogradili torove i napunili džepove.

Ukrali su naše vrijeme, naše sutra i naš svijet, ne marširati u krdu, jedini je lijek.

Njihova šuplja, srušila nam je dom, ako život je samo bljesak munje, nek bude glasan naš groom.

Kada padne noć, kad sjene za'igraju, i kad ne budu imali više nijednu laž da nam prodaju.

Tekst: Daniel Bartl Muzika: AI & 071 Band